Preporuka UNS-a je i da MUP i sudovi vode posebnu evidenciju predmeta u kojima su žrtve novinari i medijski radnici napadnuti zbog posla koji obavljaju. Kao posebno važno, UNS je istakao praćenje postupanja pripadnika Ministarstva unutrašnjih poslova u odnosu na zahteve koje im dostavi tužilaštvo.
Bjelica: Izmene Krivičnog zakonika u 2009. godini predložene kao odgovor na 39 slučajeva ugrožavanja novinara, a samo prošle godine evidentirali smo 261
Efikasna krvičnopravna zaštita novinara je, kako je rekla koautorka i urednica Analize, Dragana Bjelica, posebno važna, imajući u vidu statistiku slučajeva ugrožavanja novinara, koja je pokazala porast u odnosu na prošlu godinu, inače rekordnu po napadima na novinare. Podsetila je da je u 2025. godini UNS zabeležio 261 slučaj, 150 više nego prošle godine, dok je broj evidentiranih fizičkih napada na najvišem nivou u poslednjih pet godina.
“Iako možda naši podaci nisu savršeni i uprkos tome što se razlikuju u udruženjima, oni jasno pokazuju trend porasta napada na novinare”, dodala je ona.
Da su promene neophodne u ovom trenutku pokazuje i činjenica da su izmene Krivičnog zakonika u 2009. godini usvojene, nakon što je UNS zabeležio svega 39 napada na novinare.
„To je bio okidač za inicijativu koja je dovela do izmene člana 138, stav 3 Krivičnog zakonika 2009. godine. Taj podatak deluje skromno u poređenju sa onim što danas beleže organizacije koje prate bezbednost novinara u Srbiji”, navela je ona.
Bjelica je, osvrnuvši se na izmene krivičnog Zakonika koje je UNS tada predložio, podsetila da su zahtevi obuhvatali pooštravanje kazni za napade na novinare, uvođenje prekršajne odgovornosti za lica koja ih onemogućavaju u praćenju javnih događaja, kao i solidarnu odgovornost izdavača prema zaposlenima. Neki od predloga UNS-a su prihvaćeni, pa su u septembru 2009. godine donete izmene Krivičnog zakonika, prema kojima su novinari i medijski radnici, kao osobe koje rade posao od javnog značaja u oblasti informisanja, posebno prepoznati.
„U Članu 138. predviđena je kazna za ugrožavanje sigurnosti novinara pretnjom, u vezi sa poslom koji obavljaju. U stavu tri ovog člana, izjednačena je zaštita novinara sa onom koja je predviđena za predsednika Republike, narodnog poslanika, predsednika i članove Vlade, sudije, tužioce, advokate, policajce“, objasnila je Bjelica.
Bjelica je podsetila i na šire napore medijske zajednice u borbi za zaštitu novinara u prethodnoj deceniji.
"Kada je 2013. formirana Komisija za istraživanje ubistava novinara, vladao je optimizam. Tadašnja vlast pokazala je volju da se angažuje. Predsednik Vučić je javno rekao koleginici iz Radio Beograda da mu je od svih nerešenih slučajeva najvažnije razrešavanje ubistva Slavka Ćuruvije. Osnovana je Stalna radna grupa za bezbednost, zatim Vladina Radna grupa za bezbednost novinara, a usledili su i pokušaji novih izmena Krivičnog zakonika", dodala je ona.
Ipak, kako je navela Bjelica, novinarska zajednica nije u narednim godinama uspela da se međusobno usaglasi oko predloga, iako je postojala politička volja. Posle je, dodala je, taj momenat prošao i politička volja da se Krivični zakonik u ovom delu izmeni je nestala. Upravo politička volja ostaje i danas, rekla je, ključni nedostajući element.
Od 2009. godine do danas u osnovnim sudovima pokrenuto 46 krivičnih postupaka koji se odnose na ugrožavanje sigurnosti novinara
Jedna od autorki Analize i urednica sajta UNS-a Kristina Kovač Nastasić rekla je da je, po podacima koje je UNS dobio iz osnovnih sudova, 2009. godine do danas, u 53 osnovna suda u Srbiji pokrenuto 46 postupaka po članu 138, stav tri Krivičnog zakonika (KZ) koji se odnosi na ugrožavanje sigurnosti novinara. Kako je navela Kovač Nastasić, od 46 postupaka, u 25 slučaja okrivljeni su oglašeni krivim.
Bilo je, dodala je, 11 oslobađajućih presuda, jedna prijava je odbačena, jedna odbijena, u dva su izrečene mere psihijatrijskog lečenja. Jedan slučaj je, kako je rekla, u prekidu, jedan je obustavljen, a u toku su četiri postupka koji se odnose na ugrožavanje sigurnosti novinara. Kovač Nastasić objasnila je da je UNS podatke zatražio od svih 67 osnovnih sudova u Srbiji. Od 59 dobijenih odgovora, pet sudova nije dostavilo evidenciju koja se odnosi na novinare, već svih postupaka vođenih po članu 138, stav tri, dok je jedan sud odgovorio da ne vodi evidenciju na osnovu toga da li je krivični postupak pokrenut isključivo zbog ugrožavanja sigurnosti novinara.
Krajnović: Važno je da medijska zajednica bude proaktivna u predlozima izmena Krivičnog zakonika
Advokat Nenad Krajnović podsetio je da su napori da se poboljša zaštita novinara trajali godinama, ali da su rezultati izostali - delom zbog neslaganja unutar novinarske zajednice, delom zbog nepostojanja političke volje. Kao ključnu je izdvojio 2021. godinu, kada je, kako je naveo, postojala izrazita politička volja za promene. Ministarstvo je tada krenulo u javnu raspravu o nacrtu koji je u tri člana sumirao zahteve novinarskih udruženja. Ministarstvo je, prema njegovim rečima, odabralo dobar pristup - proširenje krivičnopravne inkriminacije za napade na novinare i usklađivanje postojećih krivičnih dela sa onim što su novinari tražili.
Razmatrano je i proširenje zaštite na imovinu novinara, što bi, kako je navelo, bilo posebno korisno u slučajevima poput paljenja kuće novinara Milana Jovanovića. Međutim, proces je, rekao je Krajnović, odjednom stao. Ono što je na kraju ostalo kao najmanji zajednički sadržalac svih predloga novinarskih i medijskih udruženja je, kako je rekao, zajednički predlog iz 2024. godine, koji Ministaratvo pravde nije prihvatilo. Izostalo je, dodao je Krajnović, ono čega je bilo u 2021. godini u godinama pre toga – politička volja.
On je zaključio da izmene Krivičnog zakonika nisu jedino rešenje, ali da je važno biti proaktivan. Uz pravne mehanizme, naglasio je, neophodna je i javna osuda napada na novinare od strane najviših političkih aktera i stvaranje društvene klime u kojoj takvi napadi ne bi bili normalni i uobičajeni.
Rakočević: Zakonske promene ključne za izlazak iz „drame“ u kojoj rade novinari
Predsednik UNS-a Živojin Rakočević rekao je da je pitanje unapređenja krivičnopravne zaštite novinara teško razmatrati u ambijentu svakodnevnih pritisaka i „drame“ sa kojom se medijski radnici suočavaju. Podsetio je da su izmene Krivičnog zakonika iz 2009. godine predstavljale važan korak u zaštiti novinara.
„Te izmene su donete uz značajan doprinos tadašnjeg ministra za ljudska i manjinska prava Svetozara Čiplića. Na izradi predloga izmena Krivičnog zakonika radili su tada sudija Vrhovnog suda u penziji Zoran Ivošević i tadašnji predsednik UNS-a Nino Brajović“, naveo je Rakočević.
Ipak, kako je istakao, ostaje otvoreno pitanje u kojoj meri se te odredbe danas dosledno primenjuju. UNS se, prema njegovim rečima, oslanja na institucije, ali smatra da je neophodno unaprediti njihov rad i obezbediti doslednu primenu zakona u javnom interesu.
Rakočević je ukazao i na nerešene slučajeve ubistava novinara Slavka Ćuruvije i Milana Pantića, nerasvetljene okolnosti smrti Dade Vujasinović, kao i na potrebu formiranja posebnih mehanizama za istraživanje ubistava i nestanaka novinara, uključujući i 17 slučajeva na Kosovu i Metohiji.
„Problemi bezbednosti novinara moraju se rešavati sistemski, odnosno kroz zakone i institucije, jer bez takvog pristupa ostaje osećaj trajne nesigurnosti i neizvesnosti“, naveo je on.
Zaključio je da je oslanjanje na demokratske principe ključno, ali i da bez konkretnih institucionalnih i zakonodavnih promena neće biti moguće izaći iz postojeće društvene klime u kojoj su pritisci i napadi na novinare učestali.
Stamenković: Tužilaštvo ove godine zabeležilo dodatan porast napada na novinare
Javni tužilac Branko Stamenković je rekao da je javno tužilaštvo u svojoj bazi u prvih nekoliko meseci ove godine zabeležilo porast od 33,3 odsto napada na novinare u odnosu na prošlu godinu. To, kako je naveo, posebno zabrinjava imajući u vidu da je 2025. godina bila rekordna po broju krivičnih dela usmerenih protiv novinara. Broj predmeta je u 2025. godini porastao za 115 odsto u odnosu na 2024. godinu, sa više od 140 formiranih predmeta i više od 150 novinara koji su bili oštećena lica.
Stamenković je rekao da ga posebno zabrinjava broj fizičkih napada koji je porastao sa svega četiri do šest godišnje, na 24 do 26 u toku 2025, što predstavlja porast od oko 336 odsto. On je naglasio da se radi samo o prijavljivanim slučajevima, dok znatan broj napada ostaje neprijavljen, a ponekad nepoznat čak i novinarskim udruženjima.
Kao posebno poražavajuću okolnost istakao je da je on uvek preporučivao da novinari na javnim događajima nose legitimacije i prsluke sa oznakom „PRESS" i da ih ističu radi dodatne zaštite, a da se ispostavilo da su često upravo zbog vidljivih oznaka oni lakše mete napada. Ipak, Stamenković je dodao da je, uprkos ovim poražavajućim okolnostima, važno istaći i napore Stane radne grupe za bezbednost novinara, koja ove godine beleži deceniju rada.
Vuković: Potrebno preciziranje pojedinih odredbi Krivičnog zakonika
Profesor krivičnog prava Igor Vuković ocenio je da krivičnopravni sistem u Srbiji trenutno obezbeđuje zaštitu pojedinih profesija kroz dva osnovna mehanizma, ali da postoje značajne nedoumice u pogledu njihove doslednosti i preciznosti, rekao je Vuković. Kako je objasnio, prvi vid zaštite odnosi se na status lica od javnog značaja, dok drugi podrazumeva uvođenje posebnih krivičnih dela, poput napada na zaposlene u ustanovama obrazovanja i vaspitanja, zdravstvenim ustanovama i ustanovama socijalne zaštite, rekao je Vuković.
„U zakonu su izdvojene određene profesije, među kojima su novinari, advokati, lekari i zaposleni u javnim službama, zbog procene da obavljanje tih poslova nosi povećan rizik po bezbednost“, rekao je Vuković.
Vuković je ukazao da ovakav pristup otvara pitanje selektivnosti, budući da su i druga zanimanja koja podrazumevaju neposredan rad sa građanima, često izložena sličnim rizicima. Govoreći o položaju novinara, Vuković je naveo da oni već uživaju određeni stepen zaštite kao lica koja obavljaju posao od javnog značaja, ali da postoji prostor za dalje unapređenje. U tom domenu je, kako je istakao, važna uloga novinarskih udruženja, koja se, poput udruženja drugih struka, mogu izboriti za precizniije norme i sveobuhvatniju krivično-pravnu zaštitu.
Goran Ilić: Nisu ključne strože kazne, već izvesnost da će kažnjavanje uopšte biti sprovedeno
Počasni predsednik Društva tužilaca Srbije Goran Ilić je rekao da Analiza koju je uradio UNS u velikoj meri odražava stanje stvari, ali da nije saglasan sa primedbama u njoj, koje se odnose na predloge za strože kazne u izmenama Krivičnog zakonika. Za zaštitu bezbednosti novinara, kako je naveo Ilić, nisu ključne strože kazne, već izvesnost da će kažnjavanje uopšte biti sprovedeno. Ilić istakao da je važna dosledna primena Krivičnog zakonika, kao i donošenje odluka tužilaštva i sudova u razumnim rokovima.
„Kada neko odlučuje da li će izvršiti krivično delo, presudno je da li veruje da će uopšte biti procesuiran“, rekao je Ilić, dodajući da je nedostatak izvesnosti kažnjavanja jedan od glavnih problema u praksi.
On je dodao da se taj problem vidi i u neujednačenoj sudskoj praksi, jer se u nekim slučajevima krivična dela procesuiraju i sankcionišu, dok u drugim postupci izostaju. Ilić je rekao da se takvo stanje ne treba rešavati pooštravanjem kaznene politike ili dodatnim izdvajanjima pojedinih grupa, poput novinara. Takvi pristupi, kako je naveo, do sada nisu davali nisu dali očekivane rezultate. Kao primer je naveo podatke koji pokazuju da, uprkos izmenama zakona i jačanju normativne zaštite, broj napada na novinare i dalje raste.
Dodao je da je, pripremajući se za skup, pregledao sudsku praksu i zaključio da odluke značajno variraju, što kod medijskih radnika stvara osećaj nesigurnosti i neujednačenog tretmana.
Matić: Policija ne samo da je prestala da se bavi svojim poslom, već je počela i da tuče novinare
I član Stalne radne grupe za bezbednost novinara Veran Matić ukazao je na probleme u radu policije i tužilaštva.
“Prvo je policija ne samo prestala da se bavi svojim poslom, već je počela i da tuče novinare, a zatim je tužilaštvo počelo sve više da odbacuje slučajeve”, rekao je on.
Matić je istakao je da je u 2019. godini od 60 slučajeva, po evidenciji Vrhovnoj javnog tužilaštva, više od trećine sudski rešeno pravosnažno. Sada, kako je dodao, od 200 slučajeva u poslednje dve godine, imamo samo pet rešenih. Politički vrh Srbije, svojom retorikom, kako je rekao Matić, stvara okvir u kome je dopušteno nasilje. On se osvrnuo na rad Komisije za istraživanje ubistava novinara, čiji je bio predsednik, i rekao da je u slučaju ubistva Slavka Ćuruvije bilo opstrukcije sudskog postupka. Matić je rekao da je u tom predmetu često bio utisak da umesto brzog postupka i pravosnažnog okončanja dolazi do odugovlačenja.
U međuvremenu su se, kako je rekao, 2015. i 2016. godini dogodile i smene u MUP-u i Komisija više nije imala podršku kao ranije dok su u njoj sedeli i direktor UKP-a i šef službe za organizovani kriminal.
“Došao je Stefanović, a zatim i Dijana Hrkalović, a mi smo praktično prestali da se sastajemo. Najveći posao nam je bila kontrola štete, sprečavanje opstrukcije i spasavanje slučaja na sudu. Posle dve presude na sto godina zatvora, došli smo do toga da se u politički život vraća retorika iz kraja devedesetih godina, što je rezultiralo oslobađajućom presudom petočlanog veća Apelacionog suda. Za nju možemo reći da je oblik amnestije, a ne pravni akt”, rekao je Matić.
Ključna u svim slučajevima je, naveo je Matić, politička volja, koje, kako je naveo, više nema.
Svedočenja napadnutih novinara
Na konferenciji UNS-a govorili su i novinari i medijski radnici koji su prethodnih godina bili mete napada.
Snimatelj TV N1 Ivan Pavlović govorio je o napadu kada je novinarskoj ekipi ove televizije polomljena kamera ispred šatorskog naselja u centru Beograda. Pavlović je objasnio da se za napad trenutno vode dva postupka – jedan pred osnovnim sudom u Beogradu, nakon što je napadač identifikovan, i drugi u formi pritužbe protiv MUP-a, koji se vodi pred nadležnom komisijom Ministarstva unutrašnjih poslova.
“Prošle nedelje smo novinarka Maja Nikolić i ja bili u policijskoj stanici. Tamo su nam puštane izjave policajaca, u kojima oni tvrde da je policija reagovala pravovremeno i postupila ispravno, što nipošto ne odgovara onome što se zaista dogodilo”, rekao je Pavlović.
Dodao je da se napad dogodio naočigled policije koja nije reagovala, već je ostala pasivna tokom celog incidenta, iako su se nalazili u neposrednoj blizini.
Ovogodišnji lokalni izbori, bili su, kako je rekla urednica NG portala iz Negotina Suzana Jovanović Mihajlović, prekretnica kada su u pitanju napadi na novinare u manjim sredinama. Mihajlović Jovanović je u izbornom danu, 29. marta ove godine, napadnuta ispred prostorija Srpske napredne stranke (SNS) u Negotinu, sa još dvoje kolega. Mihajlović Jovanović je navela da je slučaj prijavljen policiji, ali da do danas nema informacija o istrazi i dodala da poražavajuće što su taj napad doživeli ispred stranke koja je u tom trenutku proglašavala izbornu pobedu.
Novinar portala 021 Zoran Strika podsetio je da je prošle godine napadnut dok je telefonom snimao kako dvojica muškarca obaraju na pod i udaraju građanina koji je snimao odlazak građana na SNS miting, a potom mu bacaju telefon u Dunav.
“Nisam dobijao informacija o daljem razvoju postupka iz policije. Sve informacije koje sam dobijao bile su od UNS-a ili od Verana Matića. Čak sam posredno dobio opasku zašto se nisam raspitivao kod tužiteljke kako se odvija postupak. Nisam smatrao da bi bilo u redu da zovem tužiteljku i podsećam je na svoj slučaj, jer moj slučaj nije ni važniji ni ozbiljniji od ostalih koji su usledili”, dodao je on.
U martu je, kaže, dobio obaveštenje iz tužilaštva da se postupak ne vodi kao postupak po službenoj dužnosti.
Fotoreporter Foneta Marko Čonjagić govorio je o napadu koji je doživeo dok je izveštavao sa skupa podrške majci poginulog u padu nadstrešnice Dijani Hrki. Tada su ga, rekao je, četvorica maskiranih muškaraca, koji su došli iz šatorskog naselja na Trgu Nikole Pašića, napala naočigled pripadnika policije. Čonjagić je, kako kaže, slučaj prijavio u policijskoj stanici. Ujutro ga je, rekao je, zvao tužilac, a nakon toga se više niko nije javio. Pritužbe su podnete protiv policajaca koji nisu reagovali na napad.
Vojislav Milovančević, urednik portala Nova, govorio je o napadu koji se dogodio tokom julskih protesta 2020. godine ispred Narodne skupštine, kada je bio na zadatku i izveštavao o protestima koji su organizovani zbog najave uvođenja zabrane kretanja i vanrednog stanja usled pandemije virusa korona.
“Dobio sam udarac u potiljak nekim predmetom, za koji sumnjam da je bokser. Znam da je čvrst predmet zbog siline udarca. Isto tako ne mogu da tvrdim ni ko je osoba koja me je udarila jer sam bio okrenut leđima”, rekao je Milovančević.
Nakon što je otišao u policijsku stanicu, rečeno mu je, kako je naveo da je pronađen napadač. Međutim, osoba koja je kasnije dovedena u postupak i koju je video, rekao je, ne odgovara fizičkom opisu osobe za koju je sumnjao da ga je udarila.
“U pitanju je bio stariji muškarac, dok su osobe koje sam video pre napada bile mlađe”.
Ovaj čovek je u međuvremenu osuđen na godinu dana kućnog pritvora uz nanogicu.
“Čuo sam da je taj čovek već bio u zatvoru, pa je moguće da je došlo do nagodbe”, dodao je Milovančević.
Inače, prilikom veštačenja je u medicinskoj dokumentaciji pisalo da je zadobio lakše telesne povrede pesnicom, iako je mu je bila povređena lobanja.
Izvor: UNS