Apelacioni sud u Beogradu potvrdio je prvostepenu presudu Višeg suda u Beogradu od 28. novembra 2024. godine, dok je žalbu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu odbio kao neosnovanu.
Dejan Zlatanović je uhapšen dok je izveštavao sa skupa, a zbog toga što je neposredno pre toga, kao govornik na istom događaju, rekao: „Svima onima koji hoće da izdaju, to je sada aktuelno i danas, pa ko se prepozna - prepozna, a stići će ga to - ko potpiše, njega ubiše“.
Zlatanović je bio u pritvoru od 17. februara do 7. aprila 2023. godine, a Više javno tužilaštvo podiglo je optužni predlog kojim je tražilo godinu dana zatvora. Iz Višeg javnog tužilaštva tada su naveli da postoji sumnja da je Zlatanović sa aktivistom Damnjanom Kneževićem izvršio krivično delo pozivanje na nasilnu promenu ustavnog uređenja, odnosno državnog udara zbog pozivanja građana „na nasilje i nerede u cilju svrgavanja predsednika Republike Srbije sa te funkcije“.
Više javno tužilaštvo navelo je u žabli da je Viši sud preveliki značaj dao odbranama okrivljenih, koji su ih "upodobljavali sa iskazima svedoka, pa su "mnoge činjenice usaglasili kako bi se stekao utisak da je jedini cilj javnog skupa bilo iznošenje kritičkog stava o politici prema AP KiM i predaja zahteva u zgradu Predsedništva“.
Tužilac je dodao i da se ne može prihvatiti zaključak Višeg suda da su navodi okrivljenih izneti u kontekstu izražavanja njihovog ličnog stava.
„Neprihvatljivo je da se u odnosu na okrivljenog Zlatanovića cene isključivo navodi iz njegove dobro osmišljene odbrane, zanemarujući pri tom da su okrivljeni radnje preduzimali zajednički i sa umišljajem“, navedeno je u žalbi.
Tužilaštvo je ocenilo da su okrivljeni izazivali kod drugih odluku da „preduzmu nedozvoljene aktivnosti sa jasnom namerom“, kao i da su svojim nastupima ukazivali na nameru nasilnog rušenja i smene vlasti, a ne na zakonite procedure promene vlasti.
Apelacioni sud u Beogradu naveo je da je prvostepeni sud na detaljan način ocenio izvedene dokaze, uključujući odbranu okrivljenih i iskaze svedoka, doveo ih u međusobnu vezu, te za svoje zaključke dao jasne i argumentovane razloge.
Apelacioni sud je ocenio da se iz izvedenih dokaza „ne može nesumnjivo utvrditi da je Zlatanović svojim obraćanjem pozivao da se silom svrgne predsednik Srbije“, jer „nije pomenuo nijedno konkretno ime i prezime, niti je ukazao na konkretan državni organ ili nosioca državne vlasti, na osnovu čega bi se moglo utvrditi da se njegovo obraćanje odnosilo na predsednika Republike Srbije“.
Kada je reč o izjavi „ko potpiše - njega ubiše“, sud je naveo da je i ona izneta bez jasne konkretizacije na koga se odnosi, dok je Zlatanović, pri davanju izjave, objasnio da se nije odnosila ni na koga, već da je izgovorena „sa određenim epsko-poetskim prizvukom u kontekstu na istorijski osvrt“.
Naveo je i da se iz video-snimka vidi da Zlatanović „tom prilikom nije ni bio na čelu okupljenih građana, već je došao naknadno, te da se prilikom prelaska ograde sapleo i pao“, a da nije, kako je Tužilaštvo navelo, namerno srušio ogradu.
Tekst prenet sa portala N1.